Responsibility in Motion: Šest zaključaka za budućnost
Odgovornost za probleme u našim sustavima urbane mobilnosti trebala bi biti podjednako podijeljena između nas kao pojedinaca (koji donose neodržive svakodnevne odluke o putovanju), poslodavaca i pružatelja usluga (kao generatora prometa) te lokalnih vlasti (kao pružatelja infrastrukture i regulatornog okvira).
To je bila polazna točka konferencije Responsibility in Motion, održane 16. rujna 2025. u Zagrebu. Događaj za širu javnost projekta RIS ECOMOVE, financiranog od EIT Urban Mobility, otvoren je panelom „Tko bi trebao brinuti o korporativnoj mobilnosti?”, kojim je moderirao Đuro Gavran, osnivač ESG Films. Njegove gošće, Martina Đopar iz Hrvatske gospodarske komore i Nataša Novaković iz Hrvatske udruge poslodavaca, ustvrdile su da je razina svijesti o temi korporativne mobilnosti među hrvatskim tvrtkama i dalje niska. Čak i kada su učinci svakodnevnog putovanja zaposlenika uključeni u obvezne ESG izračune, taj se dio rijetko doživljava kao nešto na što bi tvrtka mogla i trebala djelovati.

Zato su Petra Grgasović (Erkon), Vedran Kirinčić (Sveučilište u Rijeci – Tehnički fakultet) i Nikolina Markota Vukić (Institut za društveno odgovorno poslovanje) predstavili tri ključne teme RIS ECOMOVE-a: zelene planove putovanja, elektrifikaciju korporativnih voznih parkova te mobilnost i ESG, kao tri temeljna stupa relevantna za dekarbonizaciju korporativne mobilnosti.
Nakon toga uslijedile su tri paralelne dvosatne radionice koje su podizale svijest o tim temama, omogućile razmjenu među kolegama (peer-to-peer) i otvorenu raspravu o postojećim izazovima za daljnji napredak.
Predstavnici velikih tvrtki poput Zagrebačkog holdinga, Kauflanda, BIPE, Teve, Porsche eBike Performance, Liburnia Riviera Hotela, Podravke, Hospire Zagreb i Verso Altima, ali i Ministarstva turizma i sporta te Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, pokazali su spremnost razgovarati o temama održivosti i preuzeti vodstvo.






The Innovators' Pitch
Prvi dio događaja bio je u potpunosti posvećen učenju i podizanju svijesti, dok je drugi dio bio usmjeren na konkretna rješenja. Pet startupova, odabranih kroz javni poziv, pitchalo je pred publikom i peteročlanim žirijem: Andrejom Pavlović (OIKON), Draženom Šimičevićem (Vienna Business Agency), Helenom Matušom (Poduzetnički centar Krapinsko-zagorske županije), Nikolom Draškovićem (Algebra Bernays University) i Svenom Harjačekom (BIRD incubator).
Bez obzira na to žele li smanjiti emisije iz putovanja na posao, elektrificirati vozni park ili ispuniti nove ESG standarde, organizacijama trebaju rješenja koja su praktična, lako primjenjiva i temeljena na podacima. Startupi su u jedinstvenoj poziciji da takva rješenja testiraju, iteriraju i isporuče. Bikademy, Project O2, mobilityONE, CarMonitor i StructQ pokazali su svoju vrijednost i iskoristili priliku za umrežavanje.
Project O2, koji je žiri odabrao, osvojio je nagradu od 2.000 eura, mijenjajući način na koji promišljamo korporativnu mobilnost i nudeći novu opciju odgovornim poslodavcima.






Dok su se zbrajali bodovi ocjenjivača, održan je panel „The Innovation Imperative for CSR”, na kojem su sudjelovale Andreja Pavlović (OIKON), Helena Matuša (Poduzetnički centar Krapinsko-zagorske županije), Vadims Morozovs (CarMonitor) i Anita Knezović (ESG Point), s fokusom na inovacijske praznine u nastojanjima da se dekarbonizira poslovanje poduzeća u EU te na razlike u potrebama malih i velikih tvrtki.


Šest zaključaka za budućnost
Prvo, nismo „zaglavili u gužvi” — mi JESMO gužva. Naši individualni izbori, zbrojeni kroz tisuće dolazaka i odlazaka, stvaraju sustav kakav imamo.
Drugo, poslodavci — ne samo javni sektor — mogu poboljšati urbanu mobilnost: kroz pravila parkiranja, poticaje, organizirani prijevoz, fleksibilno radno vrijeme i upravljanje putovanjima.
Treće, rješenja nisu crno-bijela. Službeni automobil ili mjesečna karta za javni prijevoz — osobito ondje gdje je javni prijevoz nekvalitetan — nisu jedine opcije. Potreban je spektar mjera: od „mobility budgeta”, preko bike-leasinga i carpoolinga, do shuttlea i „last-mile” rješenja.
Četvrto, fiskalne politike moraju poticati održive izbore — bez pametnih poreznih i računovodstvenih okvira poslodavcima je teško mijenjati navike u širokim razmjerima.
Peto, elektrifikacija mobilnosti nije samo tehnološka promjena, nego i promjena načina poslovanja. To uključuje planiranje punionica, upravljanje energijom, optimizaciju voznog parka, uspostavu pravila korištenja vozila i prioritetizaciju putovanja.
Šesto, ESG izvještavanje o emisijama iz mobilnosti ima smisla samo uz valjane podatke. A prikupljanje i analiza tih podataka traže vrijeme i novac — zato ih treba planirati kao sastavni dio politike održivog poslovanja, a ne kao „dodatak”.











