Radite za nas, nudimo vam službeni automobil!

Održiva korporativna mobilnost postaje sve važnija tema u kontekstu klimatskih promjena, urbanih gužvi i promjena u radnom okruženju. U Belgiji i mnogim europskim zemljama službeni automobili predstavljaju atraktivnu pogodnost za zaposlenike zbog povoljnih poreznih politika. Međutim, ovaj sustav ima značajne negativne eksternalije, uključujući povećane emisije ugljika, prometne gužve i socijalnu nejednakost. Doktorska disertacija Liesbeth De Wilde, Employees’ Perspectives on Sustainable Corporate Mobility Policies: The Company Car and Its Alternatives, istražuje kako korporativna mobilnost može prijeći na održivije alternative uzimajući u obzir perspektive zaposlenika i ostalih dionika.

Company car - Službeni automobil - Corporate mobility article

Raširena uporaba službenih automobila značajno pridonosi neodrživom putovanju. U Belgiji su razine zagušenja i onečišćenja zraka među najvišima u Europi, a službena vozila igraju značajnu ulogu u ovom problemu. Osim toga, porezne olakšice povezane sa službenim automobilima stvaraju ekonomsku neučinkovitost i društvene nejednakosti, budući da su te olakšice prvenstveno dostupne zaposlenicima s visokim primanjima. Unatoč izvješćima Europske unije koja naglašavaju neodrživost trenutnog sustava službenih automobila, malo njih daje jasne preporuke o tome kako provesti učinkovite reforme. Istraživanje Liesbeth De Wilde analizira političke mjere koje bi mogle pružiti alternative tradicionalnom modelu službenog automobila i procjenjuje prihvaćanje takvih mjera od strane zaposlenika.

Učinkovite politike za zelenu mobilnost

De Wilde otkriva da ne postoji jedinstvena politika koja bi koristila svim dionicima podjednako. Premda se ukidanje poreznih olakšica za službene automobile čini kao najodrživije rješenje s društvenog aspekta, ono je politički izazovno zbog značajnog ekonomskog utjecaja na zaposlenike koji trenutno uživaju u tim pogodnostima. Među zaposlenicima, budžet za mobilnost—gdje pojedinci dobivaju fleksibilni iznos koji mogu koristiti za različite oblike prijevoza—pojavljuje se kao najpoželjnija alternativa. No, učinkovitost takvog budžeta ovisi o individualnim preferencijama, dostupnosti alternativnog prijevoza i financijskoj isplativosti.

Stavovi zaposlenika prema održivim alternativama

Jedan od ključnih fokusa istraživanja De Wilde je razumijevanje spremnosti zaposlenika da usvoje alternativna rješenja mobilnosti. Rezultati ankete pokazuju da su zaposlenici sa službenim automobilima manje skloni razmatrati održive opcije prijevoza u usporedbi s onima bez službenog automobila. Financijski aspekt igra ključnu ulogu u njihovom odlučivanju, pri čemu većina zaposlenika zahtijeva značajnu mjesečnu naknadu kako bi se odrekla službenog automobila. U prosjeku, vozači službenih automobila izjavili su da bi im bila potrebna mjesečna naknada od 683 eura kako bi pristali na ovu promjenu. Osim toga, oko 20% ispitanika izrazilo je interes za zamjenu službenog automobila za gotovinu bez kupnje privatnog vozila, dok je 55% izjavilo da uopće ne bi razmatralo odricanje od službenog automobila.

Financijski poticaji

Financijski poticaji pokazali su se ključnim faktorom u poticanju održivog ponašanja pri putovanju na posao. Međutim, De Wilde utvrđuje da mjere poput belgijske politike “Cash for Cars” i budžeta za mobilnost imaju ograničenja zbog njihove složenosti i nedostatka značajnih financijskih prednosti u usporedbi s tradicionalnim službenim automobilima.

“Cash for Cars” uveden je 2018. godine kako bi potaknuo zaposlenike da se odreknu službenih automobila u zamjenu za novčanu naknadu. Cilj je bio smanjiti broj službenih automobila na cestama i promovirati održivije opcije mobilnosti. Zaposlenici koji su vratili svoj službeni automobil dobivali su mjesečnu novčanu naknadu od poslodavca, koja je bila određena prema kataloškoj vrijednosti vraćenog automobila i podlijegala je nižim porezima od redovne plaće. Zaposlenici su novac mogli upotrijebiti kako žele. Ipak, sustav nije bio uspješan te je ukinut 2021. godine zbog niske stope prihvaćanja i administrativnih poteškoća.

De Wilde također ističe da su zaposlenici s izraženom ekološkom sviješću skloniji prihvaćanju alternativnih rješenja mobilnosti i zahtijevaju niže naknade za odricanje od službenog automobila. To sugerira da bi ciljanje zaposlenika s jakom ekološkom osviještenošću moglo biti učinkovita strategija za promicanje održive korporativne mobilnosti.

Preporuke

Na temelju svojih istraživanja, De Wilde nudi tri glavne preporuke za prijelaz prema održivoj korporativnoj mobilnosti:

  1. Promicanje dijeljene, električne i automatizirane mobilnosti
    Buduće politike trebale bi poticati usvajanje modela Mobility-as-a-Service (MaaS), gdje zaposlenici mogu pristupiti različitim oblicima prijevoza putem jedne pretplate. Elektrifikacija službenih automobila također bi trebala biti prioritet, ali zakonodavci moraju osigurati da ovaj pomak ne dovede do povećanja ukupnog broja vozila na cestama zbog nižih operativnih troškova električnih automobila.
  2. Uvođenje učinkovitih financijskih poticaja
    Budući da financijski aspekti igraju ključnu ulogu u odlukama zaposlenika, politike bi trebale biti usmjerene na povećanje fleksibilnosti i koristi budžeta za mobilnost, pojednostavljenje propisa i osiguravanje da održive opcije prijevoza budu pristupačne i praktične. Postupna porezna reforma mogla bi smanjiti pogodnosti službenih automobila i smanjiti ekonomsku štetu zaposlenicima.
  3. Uključivanje dionika u donošenje odluka
    Uspješan prijelaz na održivu korporativnu mobilnost zahtijeva sudjelovanje svih dionika, uključujući zaposlenike, poslodavce, zakonodavce i automobilsku industriju. Poslodavci bi trebali imati proaktivnu ulogu u ponudi fleksibilnih opcija mobilnosti, dok bi zakonodavci trebali stvoriti regulatorne okvire koji olakšavaju ovu tranziciju.

 

Doktorska disertacija Liesbeth De Wilde pruža vrijedne uvide u izazove i prilike povezane s prijelazom na održivu korporativnu mobilnost. Iako financijski poticaji i alternativne opcije prijevoza mogu smanjiti oslanjanje na službene automobile, dugoročno su potrebne dublje sustavne promjene, poput poreznih reformi, poboljšanja infrastrukture i promjena u ponašanju zaposlenika. 

Uvođenjem dobro osmišljenih politika, europske zemlje mogu stvoriti održiviji sustav korporativne mobilnosti, smanjujući emisije, ublažavajući prometne gužve i promičući pravedniji pristup prijevoznim opcijama.